U Tokiju smo 3. listopada 1990. održali predavanje na temu percepcije naslovivši ga “Iz vizualne civilizacije k audio-taktilnoj kulturi”, gdje smo, povukavši oštru granicu izme|u mehaničke i elektroničke ere, ustvrdili da je sliku stvarnosti čovjek oduvijek oblikovao prema svojim trenutnim potrebama i mogućnostima. Nema svijeta izvan percepcije, odnosno postoji upravo onoliko svjetova koliko i percepcija. U davnini je on istinski bio konačnost dvodimenzionalne ploče, potom je postao fizičko tijelo – kugla, no već tada je zasigurno postao sasvim nešto drugo. Fabulirali smo to beskonačnim prožimanjem mrežnih sustava. Predstavljanje je upriličeno povodom nagra|enog natječajnog projekta Staklena kuća 2001., koji smo, izokrenuvši temu doslovno naglavce, namijenili slijepom čovjeku te tako relativizirali današnje predominantne vizualne karakteristike materijala za račun audio-taktilnih.